Slično kao i povrće koje se kiseli uz pomoć mliječnog kiselog vrenja, vrste octa nastale prirodnom fermentacijom također imaju blagotvorne učinke. Lako se pripravljaju u kućnoj radinosti od bilo kojega uobičajenog voća koje sadrži šećer. Tako pripravljeni ocat neće biti jaka okusa, a malo razrijeđen može se koristiti kao piće ili kao dodatak salatama, dobar je i dodavanje kiselosti juhama i ostalim jelima.
Sastojci:
Jedna ili više vrsta samoniklog voća narezanog na manje komade (šipak, divlja kruška, šumska jabuka, trnina, crveni drijen, kupina, bobice bazge)
voda
šećer ili med se mogu dodati prirodno manje slatkom voću
Priprema:
Voće narežemo ili raskomadamo na manje komadiće. Staklenku od tri ili pet litara napunimo vodom koju smo prethodno prokuhali i ostavili da se ohladi dok ne postane mlaka. Vodu sipamo tako da ostane mjesta za pjenu koja nastaje kao posljedica vrenja, odnosno nećemo je sipati do samog vrha. Staklenke vežemo s mrežicom (važno je da ima zraka, ali da mušice ne mogu ući), zatim ostavimo da vrije na toplom mjestu. Ljeti to može biti na suncu, a u jesen na mjestu gdje se grije. Ako ostavljamo da stoji na suncu, preko noći ju moramo odnijeti na toplo mjesto. Prvo se događa alkoholno, a potom i octeno vrenje, što ćemo moći primijetiti po mirisu. Dobro je s vremena na vrijeme sve promiješati i pripaziti. Bitno je da je voće uvijek u potpunosti uronjeno u vodu. U slučaju da se na površini pojavi bijela membrana, mora se ukloniti te se tekućina mora profiltrirati. U trenutku kada kušamo i prepoznamo okus octa tada je gotovo. Sada možemo profiltrirati čisti ocat. Dobro zatvoren može dugo stajati. Ako se na površini pojave želatinaste naslage, to nije zabrinjavajuće, to je takozvana ˝majka octa˝. Takve naslage mogu se profiltrirati i koristiti pri izradi drugog octa.
